{"id":60,"date":"2025-09-15T16:48:07","date_gmt":"2025-09-15T14:48:07","guid":{"rendered":"https:\/\/arapskiblog.wordpress.com\/?p=60"},"modified":"2025-09-30T22:05:26","modified_gmt":"2025-09-30T20:05:26","slug":"arapsko-pismo-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/burica.com.hr\/blog\/arapski\/arapsko-pismo-povijest\/","title":{"rendered":"Korijeni arapskog pisma – od semitskih predaka do najranijih arapskih natpisa"},"content":{"rendered":"\n

Naslovna fotografija: Grobna inskripcija na nabatejsko-arapskom pismu, Al Ula, iz 280. godine. Izvor: Zunkir, Wikimedia Commons<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pozdrav!
\n!\u0627\u0644\u0633\u064e\u0644\u0627\u0645 \u0639\u064e\u0644\u064e\u064a\u0643\u064f\u0645<\/p>\n\n\n\n

U ovom postu provest \u0107u vas kroz povijest arapskog pisma, od njegovih najranijih predaka do trenutka kada se po\u010deo zapisivati na na\u010din kakav danas poznajemo i koristimo. Na kraju vas \u010deka kratak popis literature i nekoliko poveznica ako \u017eelite dublje istra\u017eiti temu.<\/p>\n\n\n\n

Suvremeni arapski alfabet<\/strong>, odnosno abd\u017eadija  <\/strong>[1]<\/a> sastoji se od 28 grafema. U nekim jezicima koji su preuzeli ovo pismo, poput farsija ili urdua, broj znakova ne\u0161to je ve\u0107i. Pismo se pi\u0161e s desna na lijevo, kao i u ostalim pismima semitskih jezika, a razlike izme\u0111u velikih i malih slova ne postoje.<\/p>\n\n\n\n

Postoje dva redoslijeda slova. Levantinski<\/strong>, odnosno abd\u017eadijski<\/strong> slijed, potekao je od feni\u010dkog poretka slova i koristi se u drugim semitskim alfabetima istog porijekla (npr. hebrejskom). Po ovom slijedu nastala je rije\u010d abd\u017eadija (zbog slijeda prvih triju slova \u010dije nazive \u010ditamo kao a<\/strong>lif, b<\/strong>a, d\u017e<\/strong>im<\/em>, sli\u010dno kao \u0161to je alfabet dobio naziv prema prvim dvama slovima gr\u010dkog pisma, alfi<\/em> i beti<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

\u2190 smjer \u010ditanja<\/p>\n\n\n\n

\u0646<\/td>\u0645<\/td>\u0644<\/td>\u0643<\/td>\u064a<\/td>\u0637<\/td>\u062d<\/td>\u0632<\/td>\u0648<\/td>\u0647<\/td>\u062f<\/td>\u062c<\/td>\u0628<\/td>\u0623<\/td><\/tr>
n<\/td>m<\/td>l<\/td>k<\/td>y<\/td>\u1e6d<\/td>\u1e25<\/td>z<\/td>w<\/td>h<\/td>d<\/td>j<\/td>b<\/td>\u02be<\/strong><\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n
\u063a<\/td>\u0638<\/td>\u0636<\/td>\u0630<\/td>\u062e<\/td>\u062b<\/td>\u062a<\/td>\u0634<\/td>\u0631<\/td>\u0642<\/td>\u0635<\/td>\u0641<\/td>\u0639<\/td>\u0633<\/td><\/tr>
\u1e21<\/td>\u1e93<\/td>\u1e0d<\/td>\u1e0f<\/td>\u1e35<\/td>\u1e6f<\/td>t<\/td>\u0161<\/td>r<\/td>q<\/td>\u1e63<\/td>f<\/td>\u02bb<\/td>s<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n

U hid\u017eajskom<\/strong> ili alifbajskom<\/strong> slijedu slova su uglavnom grupirana po sli\u010dnosti oblika. Ve\u0107ina suvremenih rje\u010dnika i ud\u017ebenika koristi upravo ovaj poredak.<\/p>\n\n\n\n

\u2190 smjer \u010ditanja<\/p>\n\n\n\n

\u0635<\/td>\u0634<\/td>\u0633<\/td>\u0632<\/td>\u0631<\/td>\u0630<\/td>\u062f<\/td>\u062e<\/td>\u062d<\/td>\u062c<\/td>\u062b<\/td>\u062a<\/td>\u0628<\/td>\u0623<\/td><\/tr>
\u1e63<\/td>\u0161<\/td>s<\/td>z<\/td>r<\/td>\u1e0f<\/td>d<\/td>\u1e35<\/td>\u1e25<\/td>j<\/td>\u1e6f<\/td>t<\/td>b<\/td>\u02be<\/strong><\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n
\u064a<\/td>\u0648<\/td>\u0647<\/td>\u0646<\/td>\u0645<\/td>\u0644<\/td>\u0643<\/td>\u0642<\/td>\u0641<\/td>\u063a<\/td>\u0639<\/td>\u0638<\/td>\u0637<\/td>\u0636<\/td><\/tr>
y<\/td>w<\/td>h<\/td>n<\/td>m<\/td>l<\/td>k<\/td>q<\/td>f<\/td>\u1e21<\/td>\u02bb<\/td>\u1e93<\/td>\u1e6d<\/td>\u1e0d<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n

Napomena: U tablicama se koristi transliteracija Hansa Wehra.<\/p>\n\n\n\n


Semitski preci arapskog pisma<\/h2>\n\n\n\n

Razvoj arapskog pisma mo\u017ee se pratiti od prvih alfabetskih sustava na podru\u010dju Bliskog istoka. Najraniji tragovi alfabetskog pisma vezani su uz pismo protosinajskih natpisa<\/strong><\/strong>, koje se koristilo izme\u0111u 1850. i 1500. godine pr. Kr. na podru\u010dju poluotoka Sinaja i u Palestini. U tom pismu se prvi put mo\u017ee uo\u010diti da odre\u0111ena slova razvijaju alfabetsku vrijednost (odnosno da jedno slovo odgovara jednom glasu). Neki glasovi zadr\u017eavaju stariju piktografsku vrijednost, \u0161to je izravna poveznica s egipatskim hijeroglifima koji su znatno utjecali na razvoj ovog pisma. Kao i suvremeno arapsko pismo, i ovo je pismo bilo suglasni\u010dko, \u0161to zna\u010di da su se bilje\u017eili samo suglasnici.<\/p>\n\n\n\n

Iz pisma protosinajskih natpisa razvilo se prasemitsko pismo<\/strong> (12. st. pr. Kr.), tako\u0111er alfabetsko i suglasni\u010dko pismo s 22 suglasnika, iz kojega potje\u010du gotovo svi kasniji semitski alfabeti: feni\u010dko, aramejsko, starohebrejsko i ostala.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ova podjela samo je jedna od mogu\u0107ih i ne prikazuje razvitak svih semitskih pisama.<\/p>\n\n\n\n

Najva\u017eniji predstavnik sjeverozapadne grane semitskih pisama je feni\u010dko pismo<\/strong>, koje se razvilo oko 1050. godine prije Krista i zapisivalo se na standardiziran na\u010din – linearno i horizontalno, s desna na lijevo. Ovo utjecajno i me\u0111unarodno kori\u0161teno pismo od Feni\u010dana su preuzeli Hebreji (u 12. ili 11. st. pr. Kr.) i Aramejci (u 11. ili 10. st. pr. Kr.), ali tek u 8. stolje\u0107a mo\u017eemo re\u0107i da postoji specifi\u010dno hebrejsko i aramejsko pismo. Feni\u010dko pismo preuzeli su i Grci u 9. stolje\u0107u pr. Kr. i razvili arhajsko gr\u010dko pismo, predak gr\u010dkog alfabeta te kasnije latinice.<\/p>\n\n\n\n

Izniman utjecaj aramejskog jezika, koji je dugo bio lingua franca<\/em> od Mezopotamije do Levanta, pretvorilo je aramejsko pismo<\/strong> u slu\u017ebeni medij komunikacije Asirskog te kasnije Babilonskog i Perzijskog carstva. Diversifikacija pisma zapo\u010dela je tek nakon pada Perzijskog carstva, kada su se iz jedinstvenog aramejskog pisma razvila isto\u010dnoaramejska pisma (sa sirskim kao najpoznatijim predstavnikom, koje se od oko 2. st. pr. Kr. pa sve do danas koristi u liturgiji Asirske Crkve) te zapadnoaramejska pisma, gdje spada ve\u0107 spomenuto hebrejsko te nabatejsko pismo<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n

Nabatejci i arapska plemena preuzeli su aramejsko pismo u vrijeme Perzijskog carstva. Najraniji nabatejski natpis potje\u010de iz prve polovice 2.st. pr. Kr., a slijede ga tisu\u0107e nabatejskih natpisa u obliku grafita na kamenim povr\u0161inama koji su prona\u0111eni na poluotoku Sinaju. Jezik tih natpisa i kasnijih dokumenata je aramejski, ali s velikim brojem arapskih posu\u0111enica i oblika. Nabatejci su uz svoj jezik koristili i arapski, te su \u010desto imali su arapska vlastita imena. Nabatejsko pismo najizgledniji je kandidat za izravnog pretka modernog arapskog pisma. <\/p>\n\n\n\n

U 3. i 4. stolje\u0107u po\u010deo se \u0161iriti trend kurzivnog pisanja na Arapskom poluotoku i u Perziji. Zahvaljuju\u0107i izumu novih alata i kori\u0161tenju novih povr\u0161ina za pisanje, mijenjao se oblik slova u razli\u010ditim pismima i njihovo me\u0111usobno povezivanje. Zbog toga danas u pismima poput arapskog te u manjem dijelu hebrejskom imamo razli\u010dite varijante istog slova, ovisno o tome nalaze li se izolirano, na po\u010detku, sredini ili na kraju rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Od mnogih semitskih pisama koja su se razvila tijekom nekoliko stolje\u0107a, dugoro\u010dno je pre\u017eivjelo samo aramejsko, koje je evoluiralo u kvadratno hebrejsko, sirsko i arapsko pismo.<\/p>\n\n\n\n

Razvoj arapskog pisma<\/h2>\n\n\n\n

Arapsko pismo<\/strong> se kao zasebno pismo po\u010delo pojavljivati oko 3. stolje\u0107a pr.Kr., \u0161to je potvr\u0111eno najnovijim paleografskim dokazima.<\/p>\n\n\n\n

Pitanje nastanka arapskog pisma obja\u0161njava se dvjema teorijama. Teorija o musnedskoj liniji<\/strong> tvrdi da je arapsko pismo nastalo iz stare ju\u017enoarapske grane, odnosno musneda (sabejskog pisma). To je bio konsonantski sustav u kojemu su se slova pisala odvojeno, bez bilje\u017eenja vokala, dijakritika i interpunkcije. Teorija o nabatejskoj liniji<\/strong>, danas najprihva\u0107enija, polazi od aramejskog pisma koje su rabili Nabatejci. Nabatejsko pismo pokazuje elemente iz kojih se razvilo arapsko pismo: spojena slova, prepoznatljive oblike i postupno udaljavanje od aramejske osnove.<\/p>\n\n\n\n

Kao rezultat kurzivnog pisanja, slova su se po\u010dela spajati te se tako razvio se sustav ligatura, te po\u010detni, sredi\u0161nji i krajnji oblici odre\u0111enih slova. S 22 slova nabatejskog pisma Arapi su morali prikazati 28 glasova svog jezika, \u0161to je dovelo do uvo\u0111enja razli\u010ditih dijakriti\u010dkih znakova kako bi se vizualno izrazila razlika me\u0111u odre\u0111enim slovima istog temeljnog oblika. U drugoj polovini 6. stolje\u0107a dodani su i znakovi za samoglasnike i hamzu.
Iako su sva slova u semitskim pismima imala suglasni\u010dku vrijednost, ve\u0107 u najstarijim primjerima aramejskih natpisa koriste se matres lectionis<\/em> – slova koja uz konsonantsku vrijednost imaju i samoglasni\u010dku vrijednost. Taj na\u010din zapisivanja vokala naslije\u0111en je u hebrejskom i arapskom pismu.
Arapsko pismo uz inventar matres lectionis <\/em>za bilje\u017eenje triju dugih samoglasnika koristi i sustav dijakritika za bilje\u017eenje triju kratkih samoglasnika.<\/p>\n\n\n\n

Najraniji arapski natpisi s podru\u010dja Arapskog poluotoka iz vremena 3. i 4. stolje\u0107a zasigurno su pisani na arapskom jeziku, ali je pismo jo\u0161 uvijek daleko od arapskog pisma kakvog poznajemo danas. Takav na\u010din pisanja u literaturi se \u010desto naziva al d\u017eazm, ali jo\u0161 uvijek ne postoji konsenzus o njegovom porijeklu.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u nabatejskog aramejskog i arapskog nalazila se <\/strong>prijelazna faza koju znanstvenici nazivaju nabatejsko-arapska<\/strong>. Ona se mo\u017ee pratiti na natpisima poput onih iz Zebeda (iz 512. godine) i Harrana (iz 568.), gdje se uo\u010davaju za\u010deci arapskog pisma. Sljede\u0107i stupanj, prepoznat kao paleoarapski<\/strong> (5\u20136. st.), ve\u0107 pokazuje zna\u010dajnu sli\u010dnost s oblikom arapskog pisma iz ranoga islamskog razdoblja.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 u prvim stolje\u0107ima nakon pojave islama arapsko pismo se standardizira: iz prvotnih tipova pisanja, odnosno stilova koji se nazivaju kufi i nashi, razvila su se mnoge druge varijante koje su kasnije poprimile kaligrafsku vrijednost, me\u0111u kojima se isti\u010du divani i tulut. Kona\u010dna standardizacija arapskog pisma dogodila se otprilike jedno stolje\u0107e nakon smrti proroka Muhamed, \u010dime je oblik pisma poznat i danas bio u potpunosti formiran. Na razvoj arapskog pisma utjecalo je sirsko pismo, \u0161to je omogu\u0107ilo pretvaranje u brzo pismo za svakodnevnu uporabu. Tada se uvode dijakriti\u010dki znakovi radi razlikovanja slova i osmi\u0161ljavaju varijante slova za specifi\u010dne arapske glasove. Od 8. stolje\u0107a nadalje dodani su znakovi za duge i kratke samoglasnike, udvajanje i druge ortografske elemente koji su ostali u uporabi do danas.<\/p>\n\n\n\n

Razvoj pisma rijetko se mo\u017ee pratiti u strogom linearnom toku, \u0161to je i ovdje slu\u010daj. Uz sve utjecaje susjednih pisama, obilje\u017eile su ga brojne individualne karakteristike koje su se razvijale sve do pojave islama. Detaljnije o najranijim primjerima arapskog pisma i teorijama porijekla, pro\u010ditajte u eseju <\/span>“Roots of Modern Arabic Script: From Musnad to Jazm”<\/a> Saada B. Abulhaba.<\/span><\/p>\n\n\n\n

Najraniji natpisi na arapskom pismu<\/h2>\n\n\n\n

Jedan od najpoznatijih i najstarijih predislamskih natpisa na arapskom jeziku, koji po mnogima potvr\u0111uje nabatejsko porijeklo arapskog pisma, jest stela iz Namare<\/strong>, epitaf lahmidskom vladaru isklesan na bazaltu 328. godine. Prona\u0111ena je u ju\u017enoj Siriji nekih stotinjak kilometara ju\u017eno od Damaska po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a. Detaljnije o steli mo\u017eete pro\u010ditati u \u010dlanku Jamesa Bellamyja, “A New Reading of the Namarah Inscription”<\/a> ili u novijem istra\u017eivanju Zakarije Muhameda“A Radically Different Reading of the An-Namarah Inscription”<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

\"Stela<\/figure>\n\n\n\n

Precrt i prijevod stele iz Namare, Ren\u00e9 Dussaud, 1905. godine
Izvor: Wikipedia<\/a><\/p>\n\n\n\n

Najstariji otkriveni potpuni primjerci Kurana napisani su tek nekoliko desetlje\u0107a nakon smrti proroka Muhameda, u stilu koji pokazuje ve\u0107 visoki stupanj standardizacije pisma. Jedan od takvih na\u010dina pisanja zove se hid\u017eajski <\/strong>stil, po regiji Hid\u017eaz na Arapskom poluotoku, u kojoj se nalaze gradovi Meka i Medina. Karakteristi\u010dan je po tome \u0161to se naginje prema desnoj strani i ne bilje\u017ei nikakve dijakriti\u010dke znakove. Ponekad se naziva nakrivljenim <\/strong>stilom zbog karakteristi\u010dnog nagiba.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Stranica Kurana ispisana nakrivljenim stilom, iz prvog stolje\u0107a po hid\u017eri. Nalazi se u muzeju Tareq Rajab u Kuvajtu.
Izvor: https:\/\/www.usna.edu\/Users\/humss\/bwheeler\/quran\/maili.html<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ma\u0161ki stil tako\u0111er je jedan od starijih kaligrafskih stilova koji potje\u010de iz vremena po\u010detka islama, a kori\u0161ten je prvenstveno u prva dva stolje\u0107a po hid\u017eri. Karakteristika ovog stila je produljivanje oblika slova \u062f ,\u0635 ,\u0637 ,\u0643 , i \u0649 (uz kori\u0161tenje dijakritika na spomenutim slovima), od \u010dega potje\u010de i ime ovog stila (od arapskog \u064e\u0645\u064e\u0634\u064e\u0642, “rastegnuti”).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Stranica Kurana ispisana ma\u0161kim stilom.
Izvor: Wikimedia Commons<\/a><\/p>\n\n\n\n

[1]<\/a>A<\/em><\/small>bd\u017eadija ili konsonantski alfabet je tip grafemskog sustava u kojem svaki grafem ima vrijednost konsonanta.<\/em><\/small><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Literatura<\/h2>\n\n\n\n

Azevedo, J. (1994) The Origin and Transmission of the Alphabet<\/em>. PhD thesis. Andrews University, Michigan, USA.<\/p>\n\n\n\n

Christin, A.-M. (ed.) (2002) A History of Writing: From Hieroglyph to Multimedia<\/em>. Paris: Flammarion.<\/p>\n\n\n\n

Clarke, J.C. (1883) \u2018Origin of the Semitic Languages\u2019, The Hebrew Student<\/em>, No. 2, pp. 309\u2013315.<\/p>\n\n\n\n

Clarke, J.C. (1884) \u2018The Varieties of the Semitic Languages\u2019, Hebraica<\/em>, Vol. 1, No. 1, pp. 52\u201359.<\/p>\n\n\n\n

Hetzron, R. (2006) The Semitic Languages<\/em>. Routledge Chapman & Hall, California, USA.<\/p>\n\n\n\n

Millard, A.R. (1986) \u2018The Infancy of the Alphabet\u2019, [Journal name missing]<\/em>, Vol. 17, No. 3, pp. 390\u2013398.<\/p>\n\n\n\n

Mufti\u0107, T. (1982) Arapsko pismo: razvoj, karakteristike, problematika<\/em>. Sarajevo: Orijentalni institut.<\/p>\n\n\n\n

Mufti\u0107, T. (1998) Gramatika arapskog jezika<\/em>. Sarajevo: Izdava\u010dka ku\u0107a “Ljiljan”, pp. 39\u201387.<\/p>\n\n\n\n

Naveh, J. (1982) Early History of the Alphabet: An Introduction to West Semitic Epigraphy and Palaeography<\/em>. Jerusalem: Magnes Press, Hebrew University; Leiden: E.J. Brill.<\/p>\n\n\n\n

Newberry, J.S. (1934) \u2018The Prehistory of the Alphabet\u2019, Harvard Studies in Classical Philology<\/em>, Vol. 34, pp. 105\u2013156.<\/p>\n\n\n\n

Sayce, A.H. (1920) \u2018The Origin of the Semitic Alphabet\u2019, Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland<\/em>, No. 3, pp. 297\u2013303.<\/p>\n\n\n\n

Tur-Sinai, N.H. (1950) \u2018The Origin of the Alphabet\u2019, The Jewish Quarterly Review<\/em>, Vol. 41, No. 1, pp. 83\u2013109.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Linkovi<\/h2>\n\n\n\n

Roots of Modern Arabic Script:  From Musnad to Jazm, <\/em><\/em>Saad D. Abulhab, Baruch College, CUNY: http:\/\/arabetics.com\/public\/html\/more\/History%20of%20the%20Arabic%20Script_article.htm<\/a><\/p>\n\n\n\n

Brief Guide to the Development of the Arabic Script<\/em>: http:\/\/historyview.blogspot.com.eg\/2013\/01\/brief-guide-to-development-of-arabic.html<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Vokabular<\/h2>\n\n\n\n